Arhivska knjiga: digitalno arhiviranje po propisima 2024.

Zakon o arhivskoj građi i ažurirani propisi iz 2024. zahtevaju od svih pravnih lica da vode arhivsku knjigu sa godišnjim rokom do 30. aprila i kaznama do 2.000.000 RSD.

15. mart 2026. Arhivix Team 5 min
Arhivska knjiga: digitalno arhiviranje po propisima 2024.

Zakon o arhivskoj građi i arhivskoj delatnosti u Srbiji

Zakon o arhivskoj građi i arhivskoj delatnosti uspostavlja pravni okvir za način na koji organizacije u Srbiji moraju da upravljaju, štite i čuvaju svoju dokumentarnu baštinu. Ovaj zakon se primenjuje na sva pravna lica (privatne kompanije, javne institucije, nevladine organizacije i preduzetnike) zahtevajući od njih da vode organizovanu evidenciju o svojoj arhivskoj građi i dokumentarnom materijalu.

Zakon nalaže da svaka organizacija imenuje odgovorno lice za upravljanje dokumentacijom, razvije listu kategorija dokumenata sa propisanim rokovima čuvanja i vodi arhivsku knjigu koja kataloguje sav dokumentarni materijal nastao ili primljen u toku poslovanja.

Propisi iz 2024: Šta se promenilo od 1. januara

Novi podzakonski akti koji sprovode Zakon o arhivskoj građi stupili su na snagu 1. januara 2024. godine, uvodeći ažurirane zahteve za digitalno arhiviranje i elektronsko vođenje evidencije. Ovi propisi modernizuju regulatorni okvir eksplicitnim regulisanjem čuvanja dokumenata u elektronskom obliku, uspostavljanjem tehničkih standarda za digitalne arhive i definisanjem uslova pod kojima elektronske kopije mogu da zamene papirne originale.

Propisi iz 2024. zahtevaju od organizacija da obezbede integritet, autentičnost i dostupnost elektronski arhiviranih dokumenata tokom čitavog propisanog roka čuvanja. Ovo uključuje održavanje odgovarajućih metapodataka, implementaciju kontrola pristupa i korišćenje sistema skladištenja koji sprečavaju neovlašćenu izmenu zapisa.

Arhivska knjiga: Struktura i godišnji rok

Arhivska knjiga je obavezan registar koji kataloguje sav arhivski i dokumentarni materijal koji poseduje organizacija. Mora da bude organizovana hronološki i po kategorijama dokumenata, sa unosima koji uključuju tip dokumenta, datum nastanka ili prijema, rok čuvanja i mesto skladištenja. Arhivska knjiga služi kao primarni referentni dokument kako za organizaciju tako i za državne arhivske inspektore.

Svako pravno lice u Srbiji mora da dostavi ažuriranu arhivsku knjigu nadležnom državnom arhivu do 30. aprila svake godine. Ova godišnja dostava obuhvata sav dokumentarni materijal iz prethodne kalendarske godine. Propuštanje roka od 30. aprila ili nevođenje arhivske knjige uopšte predstavlja regulatorni prekršaj koji podleže kaznama.

Kazne za nepoštovanje propisa

Kazne za kršenje arhivskih obaveza su značajne. Pravna lica koja ne vode arhivsku knjigu, ne dostave je do roka od 30. aprila ili ne organizuju i ne štite pravilno svoju arhivsku građu, suočavaju se sa kaznama do 2.000.000 RSD. Odgovorna lica u organizaciji takođe mogu biti lično kažnjena. Državni arhivski inspektori sprovode redovne inspekcije i imaju ovlašćenja da izdaju naloge za korektivne mere, sa naknadnim inspekcijama radi provere usklađenosti.

S obzirom na težinu ovih kazni, organizacije bi trebalo da tretiraju održavanje arhivske knjige kao kontinuiran proces, a ne kao godišnju žurbu pred rok. Mesečna ili kvartalna ažuriranja arhivske knjige tokom godine osiguravaju tačnost i smanjuju rizik od grešaka ili propusta.

Najbolje prakse za digitalno arhiviranje

Prema propisima iz 2024. godine, organizacije koje vode svoje arhivske knjige i dokumentarni materijal u elektronskom obliku moraju da implementiraju nekoliko tehničkih mera zaštite. Sistemi skladištenja treba da obezbede verifikaciju integriteta podataka putem kontrolnih suma ili sličnih mehanizama. Pristup arhiviranim dokumentima mora da bude kontrolisan kroz sisteme autentifikacije i autorizacije. Procedure pravljenja rezervnih kopija moraju da osiguraju da se arhivirani materijal može povratiti u slučaju kvara sistema ili gubitka podataka.

Organizacije takođe treba da uspostave jasne politike za migraciju arhiviranih dokumenata kako tehnologija napreduje. Formati datoteka koji se koriste za dugoročno skladištenje treba da budu otvoreni i standardizovani kako bi se sprečilo zastarevanje. Redovne provere integriteta treba da verifikuju da uskladišteni dokumenti ostaju dostupni i neizmenjeni tokom vremena.