Čuvanje dokumentacije o stvarnom vlasniku: obaveza arhiviranja od 10 godina koja je tiho stupila na snagu

Najveći deo novog Zakona o centralnoj evidenciji stvarnih vlasnika odložen je za jesen 2026, ali obaveza čuvanja dokumentacije i prateći prekršaj već su na snazi i izvršivi.

25. jun 2026. Arhivix Team 7 min
Čuvanje dokumentacije o stvarnom vlasniku: obaveza arhiviranja od 10 godina koja je tiho stupila na snagu

Šta donosi novi Zakon o centralnoj evidenciji stvarnih vlasnika i zašto se obaveza čuvanja primenjuje već sada

Zakon o centralnoj evidenciji stvarnih vlasnika objavljen je u Službenom glasniku RS broj 19/2025 (6.3.2025), uz naknadne izmene u brojevima 51/2025 i 60/2025, i stupio je na snagu 14.3.2025. Veći deo teksta donet je kao reforma postojećeg režima evidentiranja, sa ciljem da se pojača transparentnost vlasničke strukture pravnih lica u Srbiji.

Ono što je lako prevideti jeste da glavna primena zakona nije počela odmah. Najveći deo odredaba odložen je za otprilike 18 meseci, dakle oko 15.9.2026. Zbog tog odlaganja mnogi su sa razlogom zaključili da do jeseni 2026. nema novih obaveza i da se može čekati. To je pogrešno čitanje.

Dve odredbe izričito su izuzete od odlaganja i primenjuju se od dana stupanja na snagu, dakle od 14.3.2025: obaveza čuvanja dokumentacije (član 12 stav 4) i prateći prekršaj (član 19 stav 3). To znači da je upravo ta tiha obaveza, čuvanje dokaza o tome kako je utvrđen stvarni vlasnik, već na snazi i izvršiva u 2026. godini, bez obzira na to što ostatak zakona još čeka svoj početak primene.

Koju dokumentaciju morate čuvati i koliko dugo: pravilo 10 / 5 godina

Suština nove obaveze nije u tome da se sačuva sam registracioni unos. Registrovani subjekt mora čuvati podatke i dokumente na osnovu kojih je stvarni vlasnik uopšte utvrđen. To je šira kategorija i obuhvata građu koja stoji iza zaključka, na primer:

  • vlasničku strukturu i podatke o udelima,
  • osnivačke i druge korporativne akte,
  • dokaze o kontroli (ugovore, sporazume akcionara, punomoćja i slično).

Rok čuvanja je propisan jasno i dvojako. Subjekt mora čuvati ovu dokumentaciju 10 godina od dana evidentiranja poslednje promene. Ako pravno lice prestane da postoji, dokumentacija se čuva još 5 godina od dana prestanka pravnog lica. Drugim rečima, obaveza vas prati i nakon što subjekt više ne posluje.

Vredi razdvojiti dve evidencije. Registar vodi Agencija za privredne registre (APR), a APR sa svoje strane čuva podatke i dokumenta najmanje 5, a najviše 10 godina po brisanju subjekta. To što APR drži svoju kopiju ne oslobađa subjekt njegove sopstvene obaveze čuvanja. Dve obaveze postoje paralelno.

Ko je obveznik: privredna društva, trastovi i izuzeci, ko je odgovorno lice

Krug obveznika je širok. Obuhvata privredna društva i druga pravna lica registrovana u Republici Srbiji, uz određene izuzetke poput subjekata sa 100 odsto državnog kapitala. Pored toga, obaveza se odnosi i na trastove i slične pravne odnose, kod kojih ulogu igra poverenik trasta ili uporedivo lice.

Za odgovornost je važno razlikovati pravno lice kao subjekta od fizičkog lica koje je odgovorno u tom pravnom licu. Zakon predviđa kaznu i za jedno i za drugo, a kod trastova posebno cilja poverenika, odnosno uporedivo lice, kroz samostalni prekršaj iz člana 19 stava 3.

Prekršaji i kazne

Neispunjenje obaveze čuvanja dokumentacije nije formalnost bez posledica. Predviđene kazne su:

  • za pravno lice: 500.000 do 2.000.000 RSD (približno 4.270 do 17.080 EUR),
  • za odgovorno lice: 50.000 do 150.000 RSD (približno 427 do 1.280 EUR),
  • za poverenika trasta ili uporedivo lice (član 19 stav 3): 50.000 do 150.000 RSD.

Iznosi u evrima su orijentacioni, računati po približno 117 RSD za 1 EUR (jun 2026); tačan iznos zavisi od srednjeg kursa NBS u trenutku obračuna. Treba imati u vidu i da pored novčane kazne može biti izrečena i zaštitna mera zabrane vršenja delatnosti u trajanju od 6 meseci do 3 godine, što je za mnoge subjekte ozbiljnija pretnja od samog novčanog iznosa.

Bitna je i razlika u odnosu na stari režim iz 2018. i 2019. godine. Stari zakon nije imao izričitu, samostalno kažnjivu obavezu dugotrajnog čuvanja same dokumentacije na osnovu koje je utvrđen stvarni vlasnik. Sada ta obaveza postoji kao zaseban prekršaj, što menja način na koji treba tretirati ovu građu u arhivi.

Kako uskladiti arhivu do roka

Iako je obaveza čuvanja već na snazi, ostali rokovi iz zakona daju koristan okvir za pripremu. Rok za prijavu i ažuriranje podataka produžen je sa 15 na 30 dana, a postojeći subjekti usklađuju se u roku od 60 dana od početka primene, što pada otprilike sredinom novembra 2026.

Praktično, do tog trenutka razumno je učiniti sledeće:

  • rekonstruisati i prikupiti na jedno mesto svu građu na osnovu koje je stvarni vlasnik utvrđen, uključujući starije akte koji su možda razbacani po različitim fasciklama i sistemima,
  • za svaki dokument zabeležiti datum evidentiranja poslednje promene, jer od tog datuma teče rok od 10 godina,
  • obezbediti da dokumentacija ostane čitljiva i dostupna tokom celog roka, ne samo dok je subjekt aktivan, već i u scenariju prestanka pravnog lica kada se čuva još 5 godina,
  • jasno odrediti ko je odgovorno lice za ovu obavezu, posebno kod trastova gde poverenik snosi sopstveni prekršajni rizik.

Najvažniji zaključak je da je reč o obavezi koja se često ne pominje, a koja već proizvodi pravne posledice. Odlaganje glavne primene zakona za jesen 2026. stvara pogrešan utisak da nema šta da se radi do tada. Obaveza čuvanja dokumentacije o stvarnom vlasniku i prateći prekršaj na snazi su od marta 2025. i izvršivi su tokom cele 2026. godine, pa subjekti koji čekaju jesen zapravo već mogu biti u prekršaju.